Kako prijaviti mentalno bolesnu osobu i zaštititi nju i druge u zajednici pitanje je podstaknuto nemilom dešavanju u popodnevnim časovima. Ukoliko se utvrdi da je osoba zrela za institucionalizaciju, onda bi trebalo uspostaviti kontakt sa nadležnim institucijama kako bi se pružila adekvatna briga i podrška dotičnoj osobi. Institucionalizacija može pružiti sigurno i stabilno okruženje koje je prilagođeno potrebama i zahtjevima osobe koja pati od mentalnih problema.
Institucionalizacija
Institucionalizacija također može pružiti odgovarajuću medicinsku i psihološku pomoć i terapiju koja će pomoći osobi da se nosi sa svojim mentalnim problemima i da postigne bolje zdravlje i kvalitetniji život. U instituciji bi se mogli organizovati različiti oblici terapije i podrške, uključujući individualnu terapiju, grupne terapije, socijalne aktivnosti, obrazovne programe i druge slične aktivnosti.
Važno je da se institucionalizacija ne tretira kao kazna,
već kao mjera za pružanje potrebne podrške i brige
Važno je da se institucionalizacija ne tretira kao kazna, već kao mjera za pružanje potrebne podrške i brige. U tom smislu, važno je da se osobi pruži prilika da izrazi svoje želje i potrebe, i da se uvaže njeni individualni zahtjevi koliko god je to moguće, ili staratelju. Takođe, potrebno je obezbijediti da osoba bude tretirana sa poštovanjem i dostojanstvom, i da se njeni lični podaci i informacije čuvaju u strogoj tajnosti.
Uz to, važno je uspostaviti saradnju sa porodicom i drugim bliskim osobama osobe koja se institucionalizuje kako bi se pružila adekvatna podrška i briga za njih. To može uključivati redovne posjete i komunikaciju sa osobljem u instituciji, kao i učešće u različitim aktivnostima.
U konačnici, institucionalizacija može pružiti adekvatnu brigu i podršku osobama koje pate od mentalnih problema, i može pomoći u poboljšanju njihovog kvaliteta života. Važno je da se pristupi ovoj mjeri sa pažnjom i sa razumijevanjem za potrebe i zahtjeve svake osobe pojedinačno.
Težina odluke
Institucionalizacija mentalno oboljele osobe čiji su postupci nepredvidivi i nerijetko rizični po sebe i okolinu je teška odluka koju treba pažljivo razmotriti. Takva odluka zahtijeva pažljivu procjenu potrebe za institucionalizacijom i procjenu rizika za pacijenta i okolinu. Ova odluka može biti teška jer se radi o ograničavanju slobode pojedinca i gubitku kontrole nad sopstvenim životom.
Mentalno oboljela osoba čiji su postupci nepredvidivi i rizični može biti opasna ne samo za sebe, već i za svoju okolinu. U takvim slučajevima, institucionalizacija može biti jedini način da se osoba zaštiti od ozbiljnih posljedica. Međutim, ova odluka mora biti pažljivo donesena, uz poštivanje prava i dostojanstva pacijenta.
Institucionalizacija može pružiti sigurnost i zaštitu za pacijenta, uz pružanje medicinske i psihološke podrške koja mu je potrebna. Istovremeno, to može biti teško razdoblje za obitelj i prijatelje pacijenta, koji se mogu osjećati nemoćno i tjeskobno zbog gubitka kontakta s pacijentom.
Ukratko, institucionalizacija mentalno oboljele osobe čiji su postupci nepredvidivi i rizični zahtijeva tešku odluku, koja se mora temeljiti na pažljivoj procjeni rizika i potrebe za zaštitom. Potrebno je osigurati da se pacijentu pruža potrebna medicinska i psihološka skrb, uz poštivanje njegovih prava i dostojanstva. Ova odluka može biti teška za porodicu i prijatelje pacijenta, ali ponekad je to jedini način da se osigura sigurnost i zaštita za pacijenta i njegovu okolinu – i toga moramo biti svjesni.
