Od kad znamo za sebe znamo i za ova čudnovata bića na Zemlji. Istovremeno se i divimo i bojimo. Naravno , gdje god vlada strah tu nastaju brojni mitovi i predrasude. Koliko puta ste naletili na paničare koji ”nikako doć‘ sebi” nakon što su samo ugledali zmiju . Bez obzira bila otrovnica ili ne, mnogi se boje . Kroz razgovor sa Nevesinjcem koji hvata zmije tek onako iz hobija saznali smo puno korisnih stvari za period kada zmije nije iznenađenje sresti i vidjeti. Malo istine o zmijama nije na odmet jer – sretaćemo se ovih dana.
Najčešći mitovi o zmijama otrovnicama
Ljudi su skloni, najčešće zbog straha i nepoznavanja, imate predrasude koje često prelaze u mitove i tešku nerealnost. To se posebno odnosi na zmije otrovnice. Vjerujem kako je svaki planinar “tamo negdje” čuo neku suludu priču o susretu s poskokom ili sličnim gmazovima.
Zmije NE proganjaju ljude. Većina zmija pobjegne kad osjeti vibracije čovjekovog hodanja, tako da u većini slučajeva nisi ni svjestan koliko zmija ima oko tebe. Ukoliko i primijetiš zmiju, ona će se potruditi pobjeći ukoliko se iole osjeti ugroženom. Ponekad će put za bijeg iz njene perspektive biti baš kroz tvoje noge! To ne znači da te proganja, jednostavno je odabrala ono što se njoj taj potez činio kao najbolja opcija. Ako ispušta zvukove kao npr. siktanje zmije je uglavnom taktika da zastraše potencijalnu prijetnju.
Zmije NE mogu skakati! Mogu odbaciti prednji dio tijela prema naprijed, zavisno o vrsti i tto čini trećinu do polovinu njihove dužine tijela. Što znači da poskok od 60 cm ne može skočiti metar i po prema tebi, može odbaciti do 30-ak centimetara prednjeg dijela tijela prema naprijed.
Veličina zmije mjerena ljudskim okom je vrlo subjektivna procjena, posebno ako si u strahu od njih. Onda se tebi uvijek čine veće nego zaista jesu. Tome još treba pridodati o kojoj se vrsti radi, jesu li inače zdepastije vrste, ili duže i elegantnije, itd. U svakom slučaju, rijetko koja naša zmija dosegne dužinu od 2 metra, a posebno otrovnice izrazito rijetko dosegnu i metar.
Poskoci se ne rađaju sa stabla (barem do sada nisu ponuđeni nikakvi naučni dokazi koji bi to potkrijepili), niti vrebaju ljude sa stabla. Tamo se penju uglavnom kako bi došli do nekog gnijezda ili ptice koja bi poslužila kao jedan obrok, ili kako bi se lakše i brže ugrijali na dane kad se tlo zagrijava sporije od vazduha znad tla.