Marissa Karača “Blur na stvarnost”
Velika čitanost serijala “Par riječi sa” motivisala nas je da tražimo još unikatnih životnih priča, šampiona, eksperata uglavnom mladeži od kojih ćemo čuti nešto nesvakidašnje i podijeliti sa vama.
Sa nama je danas mlada književnica iz Livna, Marissa Karača. Marissa, možete li nam se ukratko predstaviti?
Marissa. Sa dva “s” . Drago mi/Vam je. Upamtite dva “s” . Jako sam osjetljiva na to. 😆
Prije nekoliko dana napunila sam 19 godina. Curetak, što bi naši ljudi rekli. Curetak s malim Balkanom u obiteljskom stablu…da pojasnim;
• majka Tuzlanka,
• očuh Hercegovac,
• otac Livnjak,
• maćeha iz Beograda,
• rođena sam u Splitu, a dečko mi je Sarajlija 🙂
Obiteljsko stablo mi je razgranato i smatram to prednošću. Realno, kako ne bi bilo? Sve ti je blisko, poznaješ svašta nešto.
“Blur na stvarnost” intrigantan naziv. Šta te navelo da tako nazoveš svoju prvu autorsku zbirku? Koja je simbolika iza samog naziva s obzirom da je to ono što nas prvo ili privuče ili odbije?
Činjenica je da je naslov jedan od najbitnijih elemenata u procesu stvaranja umjetničkog djela. Prvi dojam osvaja, a ostali elementi nas (ne)zadržavaju. Kad sam se nekako bližila samom kraju formalnog dijela, svi su mi govorili kako je to najteži dio – odabrati pravi naslov. Iz moje perspektive na kraju se ispostavilo da je to mrvicu „napuhana” priča, jer sam podsvjesno već odavno znala da će prvijenac zvati „Blur na stvarnost” i upravo zbog tog osjećaja nisam htjela mijenjati.
Blur, koprena, zamagljenost – time indirektno želim reći da svatko zamagljuje svoju stvarnost i svakodnevicu, u nadi bijega od užurbanog načina života (koji se kao motiv spominje u pokojoj pjesmi i priči „Okus sudbine”), tog života »na repeat«. Blur u tom kontekstu može biti sve. Osoba, misao, mir, kutak vlastite imaginacije… U suštini bilo što uz što bi dodali posvojni pridjev „moj/moja/moje” i uz svoj blur se osjećali potpuno rasterećeni, daleko od svega što vas proždrljivo žvače, pa iscrpljenog ispljune ponovno na početnu točku.
Vjerovatno ste se i sami raspitivali čim ste “malo porasli” – kako i zašto ” Marissa” ?
Ideja za ime nastala je iz prijedloga kćerke mamine prijateljice koja je u školi (ili ipak u kindergartenu, ne znam, bila sam u maminom stomaku) :), imala prijateljicu po imenu Mariss. Kako to obično biva na našim prostorima, „Kako može žensko ime NE ZAVRŠAVATI na A, zaboga?”. I eto, Marissa.
Umjetnici su, priča se, posebne individue koje hodaju Zemljom i često postoje stvari koje bi trebali unaprijed da znamo i pazimo na njih. Šta je to u tvom slučaju?
Brbljava sam. To ćete vrlo lako moći zaključiti u nastavku ovog intervjua. Pričam sa svima. I sa moja dva psa – Medom i Lunom. Nekako, kad me ljudi ne shvate baš najbolje, oni potvrđuju sve mašući repom. Medo i Luna nisu savršeno čistokrvna rasa s pedigreom, ali su dva udomljena mješanca s jednako velikim srcem kao i svi psi.
Marissa ima svaku peticu!
Uspjeh ne treba kriti, pa čak ni onda kada se nadovezuje jedan na drugi. Skoro si maturirala, kakve su ocjene?
Završila sam Srednju ekonomsku školu u Livnu, gdje sam sve četiri godine prošla odličnim uspjehom i time sam oslobođena polaganja mature. Slobodno me nazovite štreberom, meni je to drago čuti 🙂
Život Vas nije mazio, to o čemu vi danas tako slobodno govorite mnogi odnesu u grob, a opet Vaš uspjeh dovoljno govori. Šta je motivacija za svaku peticu? Je li umjetnost opterećenje ili dodatna motivacija za Vaš akademski uspjeh?
Po naravi sam, moglo bi se reći, tvrdoglava i ako nije onako kako sam zacrtala, neću biti zadovoljna. Završila sam školu koju volim i uspješno u svoj život uklopila književnost i ekonomiju. To me uistinu ispunjava. Naime, osim samog superiornog osjećaja kad bih na kraju godine ugledala prolaz s odličnim, ipak najveća motivacija mi je uvijek bila želja da se moja obitelj nikad ne brine oko mog školovanja. Naravno, bilo je tu dosta neprospavanih noći, ali vrijedilo je. Umjetnost mi nikada nije predstavljala opterećenje, čak naprotiv, cijeli proces stvaranja bio je moj način duševnog odmora i sve me to zajedno vuklo ka uspjehu po pitanju obrazovanja.
A literarni konkursi, takmičenja, uzimate li učešća odnosno dostavljate li svoje radove na javne pozive ?
Svoje radove sam uvijek slala na sve moguće konkurse i natječaje, ali me nikad nije obeshrabrilo ako nisam osvojila neko mjesto. Svaki profesor jezika reći će Vam da je za mlade talentirane ljude najbolje slati tekstove na natječaje. Ja sam to poslušala i svaki od proznih tekstova poslan je na neki natječaj iliti konkurs. Izdvajam dvije priče: „Livno i ja” priča je koja je 2021. osvojila prvo mjesto povodom Dana obrane Livna i tu priču smatram osobito posebnom, a nažalost i tužnom. „Zarobljeni snovi” kratka je ljubavna priča koja je također osvojila prvo mjesto u literarnom natječaju »Iza proznih vrata«. Već nakon drugog osvojenog prvog mjesta, znala sam da je vrijeme za knjigu.
Ne možemo, a da ne pitamo – na koje ćete studije? Skladno tome, gdje se vidite za 4 godine?
Plan mi je upisati ekonomiju na Sveučilištu u Mostaru, ali izvanredno. Smatram da je moja obitelj, naročito moja majka, zaslužila da se samostalno izborim za školovanje i to mi je cilj. Vjerujem u sebe i znam da bih mogla uspjeti raditi i školovati se. Želja mi je zaposliti se bilo gdje gdje bi moje ekonomske i poduzetničke ideje zaživjele, ali recimo da mi je posao iz snova u menadžmentu. Vidim se kao poslovna žena, iako sam književnica. Ipak, ekonomija mi pruža veću sigurnost za budućnost u financijskom smislu, dok je književnost uvijek dio mene.
Rekoste preduzetništvo – kog tipa? Šta je Vaša mikrobiznis ideja?
S obzirom da sam do sada imala priliku raditi s ljudima na području ugostiteljstva, kratko i u online marketingu, uz to i čvrsta podloga ekonomskog znanja za koju je zaslužna škola, a i moje zalaganje, smatram da sam jako dobro razvila svoje poslovno komuniciranje. Recimo da je jedna moja mikrobiznis ideja zaživjela, a to je pisanje maturskih radova. Prema tome, ideja je zasniva na maksimalno uloženoj posvećenosti i korištenje mog dara za pisanu riječ.
Gledajući »na dulje staze«, jako sam zainteresirana za marketing, za koji mislim da bi trebalo da što više oživi na ovim prostorima. A da poduzmem nešto po tom pitanju? 😉
Životne vrijednosti za koje bi ste život dali “bilo kad, bilo gdje”
Pitat mene kao emotivca i književnika o životnim vrijednostima je pun pogodak! Najprije bih izdvojila zdravlje kao najveću vrijednost, a zatim obitelj. Obitelj je za mene najveća svetinja. I ne, ne mora obitelj biti brojna, obitelj može biti čak i jedna jedina osoba, ako se ispravno postupa s obje strane. Svakako da se u budućnosti vidim kao majka i supruga, te smatram da bi taj blagoslov na poseban način okrunio moj život. No, tako velikom preokretu u životu treba dati vremena, makar iz moje perspektive.
Tri stvari koje biste iskorijenili iz ljudi na opštu dobrobit?
Kad bih imala tu mogućnost, definitivno bih iskorijenila ljubomoru, mržnju i negativnost.
Obrazložila bih to na idući način; dakle, ljubomora u određenim granicama može biti i zdrava na način da je se pravilno „odgaja”, što bi značilo da može utjecati na osobni razvoj u bilo kom segmentu. No, ako ljubomora prijeđe granicu normale, ona prerasta u mržnju. Mržnju i prezir mislim da nema potrebe ni komentirati. Samim time, karakter koji mrzi – negativan je. Stvara se jako ružan stav kojim se odbijaju ljudi oko već spomenutog karaktera. Negativan stav je izuzetno ružna pojava današnjice, prerasta u sujetu i ubija svaku želju s druge strane za bilo kakvim kontaktu, u bilo kojem smislu.
Tri savjeta za sve koji ovo čitaju, na dobrobit njih samih?
Tri savjeta za sve koji čitaju : vratite se na prošli odgovor i samo – nemojte. 🙂
Marissa Karača
Omiljena knjiga/citat/djelo, i razlog ?
Ovim pitanjem ste mi zakuhali. 🙂
S obzirom da se u mojoj knjizi spominje utjecaj Sergeja Jesenjina, izdvojit ću njegovu zbirku „Ispovijest mangupa”, koja je jako doprla do najudaljenijih točaka moga bića, i duše i uma. Izdvojila bih pjesmu „Tko sam? Što sam?”, te stih „…ja sam samo sanjar čiji pogled gasne u magli i memli…” Taj stih definitivno povezujem s mojim „Blurom na stvarnost” jer se i iz jednog i drugog može iščitati gotovo jednaka poruka. Također, smatram se upravo sanjarom, jer sam tip osobe koji tu i tamo bježi u svoj kutak imaginacije.
Vaš menadžer promocije Tannio Barrio poznatiji kao D.R. of Classic L takođe se bavi umjetnošću. Omiljeni stihovi D. R. – a i zašto? (min 1, max 4 stiha)
Teško je izdvojiti određen broj stihova, s obzirom da sam ja dosta dugo bila Tanniev lil’ fan i tražila sam načina da priđem velikom D.R.-u da ga upitam za sliku, s mojih 13-14 godina 🙂 … Fun fact: Prva fotka nam je nastala prije nekoliko tjedana. 🙂
Da se vratim na pitanje.
Uzet ću si za pravo i izdvojiti prije svega cijelu pjesmu „Ostat ću sam”. U procesu rada na knjizi Tannio i ja, osim što smo radili, dosta dugo vremena proveli bismo u razgovoru. Tom pjesmom i njenom porukom otvorio mi je oči i razmišljajući o tomu, počela sam cijeniti sebe i postajati svjesnija svojih kvaliteta.
Osim toga, mama voli „na max” raspaliti tu pjesmu u autu. 🙂
„A Duman hladan k’o lica ljudi koji su prošli sve da dođu do svojeg »ništa« …” (pjesma „Livno”).
Kako sam već rekla, bit će jako teško izdvojiti pokoji stih. Tannio je iz Livna, baš kao i ja i definitivno se mogu složiti sa svakim »lajnom«. Definitivno jedna od najdražih D.R.-ovih stvari. Ježi me ta istina.
„Daj srećo odazovi se vapajima pjesnika što ti piše poeme koje sam nizao samo za tebe, dok vežem riječi u djela tražim da ti budem kralj kojega je puk izdao…” (pjesma „Što je sreća”).
Mislim da je suvišno bilo što reći. Uh…
Nastavim li još, mogla bih do sutra ovako. 🙂
Poruka za mlade ?
Susreli smo se svi i susretat ćemo se s raznim preprekama, lakšim i težim. Život se zasniva upravo na tom – uhvatiti se s njim u koštac i ne dopustiti da vanjski utjecaji nadvladaju. Svaka prepreka nosi priču za sebe i stvara određeno iskustvo na kojem se zasniva određeno znanje. Život je jedna velika lekcija. Ne mora se iz svega izvući samo dobro. Treba znati cijeniti i svaku lošu situaciju koja je prethodovala dobromu. To je bit.
Ne dopustite lošim situacijama da odustajete od onog što istinski želite.
I kako ja to uvijek volim reći;
Čitajte, stvarajte i volite. ♡︎
🙂