Iza uspješnih sportista, prije svega šampiona, stoje treneri, ugao, pa tek onda ostala podrška. Posle intervjua sa samom šampionkom Janom Đerić, vrijeme za razgovor s nama odvojio je i legendarni trener kikboksa iz Nevesinja, Neđo Bratić.
Po ko zna koji put ste se dokazali kao trener osvajavši brojne titule. Kakav je osjećaj gledati svoje borce, članove kik boks kluba kako izlaze kao pobjednici iz teških duela, sa podignutom rukom?
NEĐO BRATIĆ: U toku svake borbe preovladava zabrinutost i strah kako će sam meč završiti, a nakon proglašenja pobjednika preplavi velika sreća i ponos. Sport je sam po sebi opasan i zbog toga mi je stalno na umu da moji borci ne zadobiju povrede. Poslije svake borbe razgovaram sa svojim borcem ili borkinjom, iskritikujem pogrešne pokrete i zajednički se usresređujemo na ispravljanje uočenih grešaka. Naravno, pored svih kritika uputim riječi podrške i hvale i iskažem ljubav i saosjećanje toj predivnoj djeci.
Kako su tekle pripreme, kakav je bio vaš utisak, a kakva očekivanja?
NEĐO BRATIĆ: Radili smo neprestano i naporno. Uložili smo veliki trud, radili na povećanju kondicije i snage i uvježbavali tehniku. Tu nam je pomogao i naš borac Nikola Šaran koji je redovno radio sparinge sa Janom. S obzirom koliko smo se pripremali za ovo takmičenje nisam sumnjao u Janinu pobjedu. Ona je i ovaj put ispunila moja očekivanja i dokazala da je veliki borac.
Je li postojao neki faktor koji vas je zabrinjavao tokom priprema, nekad se čini da javnost nije svjesna koliko se zapravo muke, truda, vremena, znoja i krvi uloži u stvaranje šampiona, vama to već nekoliko puta polazi za rukom, kako to objašnjavate?
NEĐO BRATIĆ: Imali smo manju povredu leđa što je povećalo moj strah, to je bila moja jedina zabrinutost što se tiče priprema sa Janom. Slažem se sa Vama da javnost nije svjesna ozbiljnosti i težine ovog sporta. Stvaranje šampiona nimalo nije lako jer tu treba uložiti svoj maksimum, dosta mukotrpnog rada i živaca. Ali kada se na kraju ostvari dobar rezultat, vidite da vaš trud nije bio uzaludan.
U razgovoru sa članovima kluba, stekli smo jasan utisak da se radi o veoma izdefinisanom i odnosu između vas i vaših članova kluba. Šta mislite koliko vaša podrška znači borcima i borkinjama?
NEĐO BRATIĆ: Odnos mene kao trenera sa svojim članovima kluba zasniva se na drugarstvu, poštovanju i uzajamnoj ljubavi. Jedino tako mi možemo ostvariti dobre rezultate. Ponekad se desi da sam malo i strog prema njima, ali oni meni to ne zamjeraju i poštuju moje riječi.Svjesni su da sve to radim za njihovo dobro. Mislim da im moja podrška mnogo znači, kao i podrška i savjeti dugogodišnjeg člana i mladog trenera i šampiona Dejana Dragovića.
Bez obzira što ostvarujete sjajne rezultate, vjeruujemo da postoje načini da se unaprijede uslovi rada i treninga. Šta bi ste istakli ovako na prvu, bez puno razmisljanja?
NEĐO BRATIĆ: Da bi unaprijedili i podigli treninge na još veći nivo, neophodan nam je adekvatan prostor sa savremenijim spravama koje bi koristili u svom radu.
Pripreme za borilački turnir nisu nimalo jednostavne i lake, kao i putovanja u ovim teškim uslovima, kako uspijevate?
NEĐO BRATIĆ: Uspjevamo uz velike napore, a sami rezultati su nam vjetar u leđa i motivacija za nastavak u daljem radu.
Osim da budu prvaci/prvakinja, šampioni i šampionke, šta očekujete od svojih boraca i borkinja mimo ringa? Koje vrijednosti dijelite u sali, a da se prenose i van sale i ringa?
NEĐO BRATIĆ: Savjetujem ih da budu prije svega dobri ljudi, da ne zanemaruju svoje školske obaveze i dužnosti, da pomažu drugim ljudima i da su pošteni i iskreni prijatelji.
Jana Đerić – kakav je to profil šampiona?
NEĐO BRATIĆ: Jana je prvenstveno pozitivna i nasmijana djevojka. Tvrdoglava je, uporna i veliki borac, koji ne odustaje lako od svojih zacrtanih ciljeva. Kada udje u ring daje svoj maksimum i posljednji atom snage. Sa Janom planiram izgraditi ozbiljnu i veliku priču.
Ovim putem zahvaljujemo se Neđu Bratiću na izdvojenom vremenu i prijatnom razgovoru, čestitamo dosadašnji uspjeh, i želimo puno sreće u narednom periodu!