Nastavak drame: svi sve znaju, a niko ništa ne zna


Nastavlja se drama vezana za slučajeve vršnjačkog nasilja u Nevesinju, ali po starom receptu: svi sve znaju, a niko ništa ne zna.

Zašto se ćutalo, sad se poziva na reagovanje

Anonimna Nevesinjka javno je komentarisala nesrećna dešavanja i jedan od slučajeva vršnjačkog nasilja u Osnovnoj školi “Risto Proroković” u Nevesinju. U svom pismu, elektronskom, koje je poslala poznatom blogeru hercegovačkom , Nevesinjka je između ostalog uputila i riječ podrške zlostavljanom dječaku, ističući da je i sama bila slično proživljavala u istoj ustanovi.

Šta treba imati na umu?

Kao što smo i ranije govorili, na osudi su svi brzi i žestoki, ali neke stvari treba imati na umu. Na internetu je skoro pa “sve” moguće, a u globalu je UOBIČAJENO (iako naš narod često za nešto uobičajeno kaže “normalno”) ono što nije normalno.
Dešava se i da je muško žensko, slučajno zapravo naručeno, a spontano – planirano. Drugim riječima, šta ćemo ako se ispostavi da je Nevesinjka zapravo Nevesinjac, a spontani vapaj za pravdom zapravo planiran i naručen? Ne mora značiti da je, ali ne treba zaboravljati šta se “dešava se“, složićete se na bar internetu nešto češće nego u realnosti, za sada. I ranije smo u više navrata svjedočili iznošenju neprovjerenih, mahom neistinitih, objava zasnovanih na kako se govorilo “iz inostranstva”, a sadržaji pristigli sa plaže jezera Alagovac ili iz neke od lokalnih sportskih kladionica.

Sadržaj pisma

Većina pisma posvećena je optužbama na adresu raznih ustanova, pojedinaca pa čak i djece. Zarad sitne zarade, neki nisu čekali već su požurili sa objavljivanjem inicijala djece za koju se, za sad, špekuliše da su počinila akte zlostavljanja.

Dopisnica navodi zbog studija ” trenutno nisam u svom rodnom Nevesinju , ali nakon večerašnjeg razgovora sa porodicom i ogorčenosti koju osjećam već godinama na sistem obrazovanja, a i svega ostalog što se dešava u Nevesinju” riječi su anonimne Nevesinjke .

U pismu se navode da dječaka “vežu ga stolice, tuku do iznemoglosti, skidaju veš” i zastrašuju žrtvu prijeteći metalnim štanglama koje sa sobom nose u školu.

Prošla sam kroz školu i znam da je vršnjačko nasilje uvijek bilo, a i biće, nažalost zastupljeno” kaže se u dopisu .

Politizacija nasilja

Iako zvuči nevjerovatno, neki su jedva dočekali da , i već par godina su u iščekivanju i priželjkivanju loših pojava u društvu kako bi to što efikasnije sproveli instrumentalizaciju u političke svrhe. Bez obzira” na čijoj ste strani“, to je vrijeme u kojem živimo, a takvim stvarima svjedočimo iz dana u dan, ponajviše na političkim događajima i raspravama,formalnim i neformalnim.

U pismu se iznose optužbe na račun političkih protivnika primaoca na račun političkih protivnika primaoca, pominju se i razvojna preduzeća Hercegovine, osuđuje se društvo, prosvjetni radnici pa i oni koji možda sa tim nemaju nikakve veze.

Svima puna usta kazni i disciplinskih mjera

Pravo pitanje i ispit kako za radnike u obrazovanju tako i za sve nas kao društvo i zajednicu jeste: kako smanjiti i eliminisati ovakve pojave i incidente? Međutim, svima su puna usta kazni i kaznenih mjera. To ne bi bio problem niti bi ikom bilo sporno, ako bi to garantovalo potpuni psiho-fizički oporavak žrtve. Koliko smo čuli o mjerama, pristupima, pokušajima i uopšte idejama o tome kako obezbijediti re-integraciju žrtve u svakodnevni život? Za sad nikoliko.

Svi sve znali, a niko ništa ne zna

Stara problematika malih i nerazvijenih zajednica staje u svega par riječi:

Svi sve znaju, a niko ništa ne zna, al’ kad se digne prašina dovoljna da ostanete anonimni, svi pričaju i to što su i čuli i znaju, i ono što ne znaju.

Nego doista popravite svoje putove i djela svoja, i sudite pravo između čovjeka i bližnjega njegova

Prorok Jeremija

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *