Za koga ne glasati je možda suptilnije pitanje od za koga glasati.
Para vrti gde burgija, gde burgija,neće
Gledajući haos po Ukrajini, nebrojeno puta smo se upitali “ko je normalan glasao za Zelenskog” ili “čime je on zadobio povjerenje građana“. Po onoj staroj dobroj: juče u komšiluku, danas u dvorištu.
Za koga NE glasati
Prema našem viđenju, i u skladu sa današnjim vremenom i tendencijama, za nijansu je bitnije za kog ne glasati. U tekstu izdvajamo nekoliko profila kandidata koje treba zaobići s iksom.
Onog koji i sam zna da neće proći, a traži vaš glas
Liste su pune kandidata koji su “prinudno” na listi. Oni nisu blizu cenzusa, niti će skoro biti.
Onog koji ili onu koja nudi pare, ni 5 ni 6
U malim mjestima sindrom je Kompton, a puno je genija sa velikom svotom, i osim tih 50 – 100 KM u tom momentu koje treba da vam traje 4 godine, ništa vam više ponuditi ne mogu. A i to je malo na ovu inflaciju.
One koji su nedavno počeli pisati o politici
Mnogi su i “istureni špicevi” na kojima je teret da isprave sve ono što su prije njih zabrljali. Političke stvari su počeli pričati i pisati “juče”. Nije svaki Mateja Kežman nit’ je svaki Miloš Obilić.
One koji ne rade po Zakonu
Narodski rečeno – mafija. Ko voli čitati Zakone, primjetiće da je većina veoma dobro napisana, ali se vrlo loše poštuje. Ko nema bar minimum poštovanja prema Zakonu, zapitajte se koliko ima prema vama.
One koji ništa i ne znaju
Posljednje ali ne najmanje važno je zaobići one koji uprkos svim naporima zaista ništa, ili malo šta, znaju. Prazne priče je najviše u svakoj kampanji, a znanja procentualno tek u tragovima. Legenda kaže da će kad-tad znanje biti podloga autoritetu.
Zaključak
Mnogi tvrde da bi istine bilo više, ali i rezultata, kad bi se izbori održavali svako 2 mjeseca, a ne svako 2 godine. Ovako, glasanju treba pristupiti krajnje ozbiljno, svjesni da će vaša odluka toga dana uticati na to kako ćete se provesti naredne najmanje dvije, a najviše četiri.